Sastanak Europske mreže žena u ribarstvu: Zašto rad žena u ribarstvu nije vidljiv?

Krajem veljače u Briselu je održan trodnevni sastanak Europske mreže žena u ribarstvu, organiziran od strane AKTEE (The network of women in fisheries and aquaculture), platforme LIFE (Low Impact Fishers of Europe) te u partnerstvu s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom (EESC). Na sastanku je okupljeno više od 40 sudionica – žena u ribarstvu iz Cipra, Francuske, Hrvatske, Irske, Italije, Malte, Nizozemske, Portugala i Španjolske kako bi razmijenile iskustva te izgradile nove mreže poznanstava i suradnje.

Istaknuta je vitalna važnost žena u očuvanju tradicije i kulture, kao i značajne društveno-gospodarske i okolišne dobrobiti koje stvaraju. Osnaživanje žena i njihova uključenost su preduvjet za održivi menadžment ribarskih aktivnosti i očuvanje morskog okoliša. Upućeni su pozivi da se sredstva iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo usmjere u obuku i izgradnju kapaciteta za žene u područjima kao što su IT, računovodstvo, upravljanje poslovima i komunikacije. Također je uviđena potreba za stvaranjem formalnih udruga i organizacija kako bi se njihovi glasovi čuli, kako bi sudjelovale u procesima donošenja odluka i potreba za mjerama kako se spriječio nestanak njihove profesije, što je izloženo riziku radi manjka nasljednika, odnosno generacijske obnove.

Izvor: http://akteaplatform.eu/akteas-women-conquer-brussels/

U nastavku donosimo detaljnije izvješće sa sastanka.

Ime AKTEA potječe iz grčke mitologije – Aktea je simbolizirala obalu, obalu koja predstavlja početak i izvor ribarskog života za europske žene u malom priobalnom ribarstvu. Od 2006. godine, AKTEA – mreža žena u ribarstvu – radi na formalnom prepoznavanju uloge žena u ribarstvu i akvakulturi i postizanju ravnopravnosti spolova kroz osiguravanje pristupa procesu donošenju odluka ženama u ribarskim zajednicama i upravljanju ribarstvom na europskom (Savjetodavna vijeća) i nacionalnom nivou.

Osnivanje AKTEE rezultat je trogodišnjeg programa razmjene iskustava među ženama u ribarstvu iz različitih zemalja članica EU. Razmjene su se fokusirale na uloge žena u njihovim privatnim sferama (ribarska poduzeća) i javnim sferama (organizacije i kolektivne akcije). Kao rezultat razmjene, osnovana je mreža kako bi se nastavila ova međunarodna dinamika.

Članovi AKTEA mreže su nezavisne organizacije na nacionalnim i regionalnim razinama koje predstavljaju nezavisne žene koje rade u ribarstvu te supruge i partnerice ribara, uključene u preradu ribe, prodaju i administraciju, u ribarenje (na moru i na obali), školjkarenje te popravak i izradu ribarske opreme. Jedan od ciljeva ovoga sastanka bio je udahnuti novi život u rad Mreže i ponovno pokrenuti uspješne aktivnosti razmjene i učenja unutar Mreže.

Prvi dan sastanka protekao je u neformalnom upoznavanju i razmjeni iskustava između sudionica, pronalaženju zajedničkih situacija u poslu i planiranju iznošenja problematike u drugom radnom danu.

Uvodnu riječ dala je Maria Bekendam, ribarica iz Nizozemske koja zajedno sa suprugom vodi obiteljsko poduzeće za ribarstvo, a od 2006. godine vodi i rad AKTEE. Iskustvo u AKTEI naučilo ju je da se ne predstavlja kao supruga ribara, već kao partnerica u poduzeću, a to je, kaže, značajna razlika.

Svoja iskustva u radu podijelile su i predstavnice iz Hrvatske – Emanuela Fattor Veličković i Franka Makovac.

Ribarstvo u Emanuelinoj obitelji ima dugu tradiciju, a Emanuela je zajedno sa svojom kćeri i sinom preuzela vođenje posla nakon tragične smrti supruga. Danas njihov obrt ima dvije brodice koćarice, jedno plovilo za mreže i jednu batanu za mreže i osti te zapošljavaju sedam radnika. Kako je naglasila, premda fizičke poslove sve više preuzima sin, Emanuela se i dalje više identificira kao ribarica nego kao poslovna žena.

Franka i Diego Makovac zajednički vode posao posljednjih 20 godina. Franka je počela raditi u obrtu uslijed nedostatka radne snage i održavanja obiteljske tradicije, a njihov partnerski odnos ogleda se i u podjeli poslova kada dan od ranog jutra provedu na moru  – dok jedan navigira, drugi diže mreže, a na povratku se zamijene. Premda je ribarski posao, koji u njihovom obrtu obuhvaća rad na dredži, rad s mrežama i ostima i ribolov batanom, izuzetno naporan, naglašava kako ovaj posao pruža i zadovoljstvo aktivnim stilom života, zdravom prehranom te da žele očuvati obiteljsku tradiciju, a svojoj kćerki omogućiti bolje uvjete rada u budućnosti.

Sudionice su prvi dan u opuštenoj atmosferi prenijele iskustva iz različitih aspekata poslova u ribarstvu – od vođenja ribarnice i otkupa ribe, ribarenja, turizma i prerade ribe, no svima je jedan aspekt zajednički – sve su, osim u sam posao vezan uz ribarenje i školjkarenje, zadužene i za vođenje administracije, financija, praćenje zakonodavstva i izvršavanje zakonodavnih obveza, a uz to za brigu o kućanstvu i obitelji, što je često nevidljivi i slabo vrednovani dio posla.  Opuštena atmosfera prvog dana ohrabrila je sudionice za iznošenje problematike u formalnom okruženju dvorane u Europskom gospodarskom i socijalnom odboru drugog dana sastanka.

Do kraja dana sudionice su podijeljene u manje grupe prema području kojim se pretežno bave te prema problematici s kojom su ponajviše upoznate. Hrvatske predstavnice podijeljene su u podgrupe – rad u ribolovnoj floti te administracija, dokumentacija i vođenje posla u ribarstvu.

Drugi dan bio je posvećen izgradnji kapaciteta, gdje su sudionice naučile kako Europske ribarske i socijalne politike, ako su pravilno implementirane, mogu učiniti značajnu razliku u življenju.

Sastanak je započeo informativnim izlaganjima o ribarskoj i socijalnoj politici Europske unije, problemima u ravnopravnosti spolova i pravima žena zaposlenih u sektoru. O važnosti socijalne dimenzije u ribarstvu izlagao je Gabriel Sarro Iparraguirre, izvjestitelj o socijalnoj dimenziji u ribarstvu Europskog ekonomskog i socijalnog vijeća.

Pregled povijesnog razvoja europske ribarstvene politike od 1957. do danas prikazao je izvršni tajnik organizacije LIFE (Low Impact Fishers of Europe) Brian O’Riordan te obrazložio recentne prilike u politici ribarstva u kojima je uravnotežena zastupljenost svih dionika u ribarstvu – malih priobalnih ribara, žena u ribarstvu, okolišnih faktora istaknuta kao nit vodilja posljednje reforme Zajedničke ribarstvene politike. Važnost ribarstva, više nego u udjelu u GDP-u (<1%) i zaposlenosti (0,4%), ogleda se u održanju perifernih/ruralnih regija i lokalnih zajednica, osiguranju izvora hrane te konzumaciji proizvoda ribarstva, koji čine oko 20% od ukupnog uvoza hrane Europske unije. Prema ciljevima Zajedničke ribarstvene politike, ukazala se potreba za osnivanjem organizacije koja će male ribare osnažiti te pripremiti za prijelaz od pasivnih do aktivnih aktera u donošenju odluka i faktora promjena. LIFE platforma broji oko 10 000 malih ribara sa 8000 ribarskih plovila te predstavlja organizaciju vođenu od strane ribara – za ribare. Mreža žena u ribarstvu – AKTEA postaje dio LIFE platforme 2016. godine.

Koordinatorica AKTEE – dr. Katia Frangoudes nastavila je izlaganjem o radu AKTEE, naglasivši zadovoljstvo postignutim rezultatima rada mreže i napretkom postignutim u ravnopravnosti spolova, što je fundamentalna vrijednost Europske unije.

Istaknula je rezultate europskih studija prema kojima je uključenost žena u ribarstvu veoma mala, što je izazvalo trenutnu reakciju sudionica. Postavljeno je pitanje – zbog čega rad žena u ribarstvu nije vidljiv? Prema objašnjenju dr. Frangoudes, u rezultate studije uključene su samo žene koje rade na brodu, dok njihov stvarni rad, kako je i razgovor prvog dana potvrdio, uključuje široki opseg aktivnosti izvan broda.

Spomenute su i razlike u nacionalnim politikama gdje je Španjolska navedena kao primjer države članice koja je mnogo uložila u podršku i institucionalno te zakonodavno osnaživanje žena u ribarstvu te istaknula da postojeće mjere provedene u Operativnom programu za pomorstvo i ribarstvo nisu dovoljno učinkovite u postizanju veće ravnopravnosti žena u ribarstvu te pozvala na djelovanje koje će promovirati ravnopravnost spolova.

Na poziciju žena u ribarstvu osvrnula se i Sandra Amezaga, voditeljica Mulleres mar Arousa, galicijske organizacije za podršku žena u ribarstvu, istaknuvši da su žene u ribarstvu eksperti u brojnim poljima, ali ako nisu u pozicijama za odlučivanje, kao da ni nisu dio procesa te da žene u ribarstvu ne žele biti viđene kao žrtve, već kao pokretači djelovanja.

Koordinator FLAG mreže Europske unije, Gilles van de Walle, prikazao je rezultate istraživanja dvije studije slučaja – dvije lokalne akcijske grupe u ribarstvu u Estoniji i Španjolskoj, prema kojima gotovo u trećini FLAG-ova više od 30% članova zajednice ovisi o „nevidljivom“ radu žena. Žene čine 27% radne snage u poslovima vezanima za plodove mora, 57% radne snage u preradi ribe, 36% u prodaji, administraciji i ribarskim poslovima na kopnu (popravljanje mreža i sl.), 26% u akvakulturi i 13% u ribarenju.

Prikazane studije slučaja direktno su ukazale na vezu udjela žena na poziciji odlučivanja te broju provedenih projekata kojima se izravno povećava dobrobit žena u ribarstvu. Ovakvi rezultati naveli su na zaključak da je potrebno provesti studiju koja će na nacionalnim razinama prikazati veličinu i važnost žena u ribarstvu te im omogućiti ravnopravnost u pravima koje iz tog rada proizlaze te mogućnosti donošenja odluka.

U video obraćanju, Europski povjerenik za okoliš, oceane i ribarstvo, Virginius Senkenvičius, također je konstatirao nedostatak zastupljenosti žena u upravljačkim strukturama u ribarskoj industriji te naglasio svoju predanost podržavanju socijalne dimenzije ribarstva i ravnopravnosti spolova kroz Europski fond za pomorstvo i ribarstvo i implementaciju Zajedničke ribarstvene politike.

Predstavnice iz Galicije i Andaluzije potom su temeljem iskustva rada u organizacijama žena u ribarstvu u Španjolskoj iznijele problematiku neprepoznavanja rada u ribarstvu, financijske ovisnosti, nezaštićenosti u pravnom pogledu te rješenja koje je španjolska vlada ponudila u cilju osnaživanja žena u ribarstvu. Istaknuto je kako žene i dalje nisu u potpunosti prepoznate i zastupljene u službenoj statistici te kako je potrebna detaljnija studija u kojoj će se procijeniti veličina i značenje rada žena u ribarstvu.

Istaknuta je i vitalna važnost žena u očuvanju tradicije i kulture, kao i značajne društveno-gospodarske i okolišne dobrobiti koje stvaraju. Osnaživanje žena i njihova uključenost su preduvjet za održivi menadžment ribarskih aktivnosti i očuvanje morskog okoliša. Upućeni su pozivi da se sredstva iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo usmjere u obuku i izgradnju kapaciteta za žene u područjima kao što su IT, računovodstvo, upravljanje poslovima i komunikacije. Također je uviđena potreba za stvaranjem formalnih udruga i organizacija kako bi se njihovi glasovi čuli, kako bi sudjelovale u procesima donošenja odluka i potreba za mjerama kako se spriječio nestanak njihove profesije, što je izloženo riziku radi manjka nasljednika, odnosno generacijske obnove.

Treći dan sastanka bio je posvećen planiranju konkretnih koraka u radu Mreže – aktivnosti, financiranje, zaduženja. Predložen je susret sa ženama u ribarstvu Galicije u rujnu ove godine kao dio razmjene iskustava na lokalnoj razini te organizacija nacionalnih mreža žena u ribarstvu. Oformljene su dvije radne skupine, zadužene za planiranje aktivnosti AKTEE te planiranje financiranja i komunikaciji prema Europskom parlamentu, Komisiji i Vijeću u kojima sudjeluju i hrvatske predstavnice. Otvorene su teme za buduću raspravu, a tiču se pravnog statusa žena koje neformalno rade u ribarstvu i osnaživanju u zakonodavnom okviru na nacionalnim razinama.